danny crane

Do sad sam proveo dvanaest godina u našem školskom sustavu,tijekom tih godina mnogo sam razmišljao o poboljšanju istog.Šta ne valja?Šta valja?Šta nedostaje,a šta je viška?

Jedna od neshvatljivijih stvari u našem školskom programu mi je to da djeca u osnovnoj školi pod glazbenim moraju crtati one note.Pa gdje to ima?Polovinke,cjelinke,trećinke,palačinke...ko to zna? Zašto bi to netko znao?Onaj koga takve stvari zanimaju će ići na muzičku akademiju,a neće to u osnovnoj naučiti.Koliko od vas zna pisati,crtati ili čitati te note? Eto,a svi ste ih učili.Jel vam to uopće potrebno? Pod tjelesnim u srednjoj školi smo učili širinu aut linije u u odbojci,rukometu,nogometu,košarci...ma dajte ljudi,jel to tjelesni?Kad sam se javno u razredu pobunio protiv toga,bio sam izbaćen sa sata,dobio jedinicu iz tjelesnog,proglašen bezobraznim i drskim,te dobio opomenu razrednog vijeća.Zatim jedan tako zanimljiv predmet kao što je zemljopis,predaje se na jedan tako dosadan i štur način da kod nikoga ne potakne ljubav spram drugih zemalja,istraživanja,putovanja i sl.A kad odgovaraš engleski nije važno dal ti dobro pričaš engleski i da možeš normalno komunicirati s profesoricom o raznim  temama,već je važno jesi li naučio onaj tekstić iz knjige i dal znaš šta je Tom kupio kad je bio u šopingu.

Ovo sve doduše uvelike ovisi i o profesorima i njihovoj motivaciji da predaju.Al kako mogu bit motivirani da predaju kad su im plaće niže od plaća ZET-ovih vozača.Ljudi se nekada zapitaju zašto su se onda uopće školovali kad ih se uopće ne cijeni,što dovodi do toga da ni sami sebe ne cijene,niti svoj posao i predmet.Po hodnicima se vuku ko krpe i zakrpe.To dovodi do toga da ih učenici ne cijene,da njihov predmet smatraju bespotrebnim i da ne pridaju nikakvu važnost učenju.A i zašto bi kad mogu više zaraditi kao neobrazovani,nego obrazovani?

U najlošijem pamćenju mi je ostala školska psihologica.Ima jednu tako važnu funkciju u školi,koja je svedena na minimum.Može pozitivno utjecati na živote tih mladih ljudi i može im uvelike pomoći tijekom njihova školovanja,a šta ona radi?Ništa!S vremena na vrijeme zovne nekoga na razgovor,a onda mu sere...Pa nije valjda to njezin posao?

Te stvari bi trebalo malo promijeniti,da sam ja ministar to bi izgledalo ovako...

Prije svega bi smanjio broj predmeta.Smatram da je sedamnaest predmeta previše,ipak se taj broj može pošteno skresati.Psihologiju,sociologiju,politiku i gospodarstvo,logiku i filozofiju sveo bih pod jedan predmet kao što je to slučaj u njemačkoj,a taj predmet bi se predavao od prvog do četvrtog razreda.Što se same psihologije tiče,malo bih modificirao sadržaj iste i unaprijedio ga.Naime,sada se u psihologiji uopće ne dotiću "new age-a" i pozitivne psihologije i filozofije.Puno više bih inzistirao na tom gradivu,a manje na zastarjelim pogledima na psihologiju i život.

Nastava bi se održavala od ponedjeljka do četvrtka,a petkom bi bio samo tjelesni.Pod tjelesnim bi se odlazilo na bazene,u teretane,na aerobik,trčanje,bavili bi se ekipnim sportovima i sl.  Šta se profesora tjelesnog tiće postavio bih dobnu granicu jer smatram da je već dosta da se profašističke babe iživljavaju nad djecom koja su ipak u jednoj osjetljivoj dobi.

Svaki dan bi nastava počinjala u devet ujutro,a prvi sat bi bio zajednički za cijelu školu.Taj sat bi bio motivacijski sat.Doveo bih profesionalne motivatore da učenicima na početku svakog dana,il barem jednom tjedno,malo izgrade duh tih učenika i uvjere ih u njihovu vrijednost.Ti motivatori bi uostalom zamjenili i školske psihologe...

Ne bi bilo padanja godine,prolazilo bi se i s jedinicom.Profesori bi imali veće plaće,a time bi bili i motiviraniji.Djeca bi bila sretna,vesela i željna znanja i učenja,a ja bi bio ministar i zgrno bi para k´o svinja,tj.k´o svaki naš ministar

Mrzim rtl.

Zašto?Zato!

Neki dan gledam na tom izopačenom programu exlusiv il exploziv,ko će ga znati...Reportaža je o nekoj dobrici od čovjeka.Jadan čovjek,nezaposlen,jedva spaja kraj s krajem,živi u nekoj vukojebini,al je sretan.Sretan je zato što je otkrio smisao svog života i zna zašto je na ovoj planeti(za razliku od rtl-a,za koje nitko ne zna zašto su tu).Uglavnom taj čovjek usvaja napuštene pse i brine se za njih.Dakle spašava ih od sigurne smrti.Ima više od pedeset pasa kojima je posvetio cijeli svoj život i dok o njima priča ne može se suzdržati a da ne zaplače.U tom trenutku kad je on zaplakao svih pedesetak pasa odjednom,kao da su znali,dotrči do njega da ga poližu i razvesele svojim veselim mahanjem repom.Jedna od dirljivijih scena koje se uopće mogu vidjeti,a pogotovo na bolesnom rtl-u.Čovjek se naravno požalio da nema novaca i da mora po restoranima moliti da mu ostave neke ostatke hrane kako bi on i njegovi psi preživjeli.

U tom trenutku ja sam imao u ruci već spreman papir i  olovku da zapišem broj žiroračuna na koji mu se može neka pomoć poslati ili neka njegova adresa da mu kući pare pošaljem,al kurac.Bezobrazni rtl nije smatrao da je to dovoljno važno da se spomene u prilogu već su samo rekli da se ti podaci mogu nać na njihovoj internet stranici.Već tu sam bio ljut ko pas,al pomislio sam bolje igdje nego nigdje.Odmah sam se spojio na net i pristupio njihovoj stranici,na kojoj sam našao.Šta sam našao?Njegovu adresu?Broj žiroračuna?

NE!

Našao sam neke tekstove koje je pisala ona Tomić glupača što im sport na vijestima vodi,neke tekstove od one Tatjane Jurić(nisam znao da zna pisati) i Dorotee Lazanin,koja je usput budi rečeno završila pravo.Tekstovi su joj unatoč tome na razini maloumne tinejdžrice.Evo jedan kratki citat da steknete uvid u to o čemu ovdje baljezgam:"...jučer sam cijelu večer rigala u školjku,valjda imam neke probleme s želudcem..." Lijepo,vidi se da nije bez veze studirala,a taj posao koji radi(čitanje s blesimetra)može raditi,a i radi,svaka neuka sponzoruša.

Uglavnom nisam našao adresu niti bilo koju informaciju o tom čovjeku,a rekli su da ima.Ima kurac.Uzeli su tog jadnog čovjeka,vjerojatno obečavši mu neku vrstu pomoći,i napravili dirljivu priču.Rekli da na njihovoj stranici imaju informacije kako da mu se pomogne i ispali neviđeni humanisti i dobrotvori.Jebe ih se što te adrese zapravo nema,ionako nisu očekivali da će se itko drznuti da ju potraži.Taj čovjek se vjerojatno pita kako to da mu još nitko ništa nije poslao.Nije dobri čovječe jer ne znamo gdje da ti pošaljemo,a rtl te iskoristio da sebe promovira i sad ih se jebe.

Revoltiran tim ponašanjem tih njemačkih gadova koji su došli tu poštene ljude zajebavati,napisao sam im e-mail koji ću vam tu u cijelosti objaviti sa svim podacima koje su oni od mene tražili i sa svim odgovorima koje sam im ja dao:

ime:miro

prezime:XXX(njima sam napisao pravo,al ovdje vam ga ne želim otkriti)

e-mail:XXX(ista stvar kao na ovom odgovoru iznad)

broj telefona:boli vas kurac(to sam im napisao jer nisam idiot da im dam broj pa da me zovu i da mi nešto reklamiraju i pokušaju prodati,boli njih kurac za moj broj telefona)

sadržaj pisma:"Pišem u vezi vašeg priloga o onom čovjeku koji jedva spaja kraj s krajem,a ipak uzdržava sve one silne pse.Rekli ste da na vašoj stranici ima neka adresa na koju mu mogu pomoć poslat,al ima kurac.Nema ničega!Pošaljite mi broj njegovog žiroračuna jer mu želim pomoći,za razliku od vas."

Odgovorili su mi već sutra.

Napisali su mi neki broj mobitela(valjda od tog  čovjeka,iako sumnjam da on ima mobitel) i još jedan podugačak popis svojih adresa i brojeva telefona.Rtl tel,fax,e-mail,adrese sjedišta rtl-a i još milijun takvih gluposti vezanih za njih.Pa ne želim njima ništa donirati,dapače htio bih da propadnu.Treba mi adresa onog čovjeka s psima.Onaj broj moba mi nije od velike koristi jer ne želim s čovjekom pričati,i time i njega u neugodnu situaciju dovoditi,iako ću sad morati kad od njih više nikakve informacije nisam dobio.Odakle njima uopće pravo da tako daju broj mobitela tog čovjeka(ako je to njegov broj),sumnjam da im je on takvu zlouporabu dopustio.Da su dali broj žiroračuna,to bi bila skroz druga stvar,a ovako sam bio prisiljen napisati im još jedno pismo na koje mi još nisu odgovorili.

Podatke sam ponovno ispunio na jednak način,a napisao sam im:"Tražio sam informacije kako da pomognem onom čovjeku,a ne vama.Ne trebaju mi vaše adrese ni brojevi telefona,već broj žiroračuna onog čovjeka da mu nekakvu pomoć pošaljem.Uostalom ste u prilogu sami rekli da se te informacije mogu na vašoj stranici naći,al ne mogu jer ih nema,a ni vi mi ih sad ne možete dat jer ih ne znate.Imate samo broj telefona čovjeka jer vam je trebao da se s njim dogovorite oko snimanja,a za ostalo vas se jebe"

Sumnjam da će i odgovoriti...

Al nije ovo jedini razlog zašto mrzim rtl.Mrzim ih zbog stotog repriziranja "Dadilje".Taman kad završi serija,opet je puste od prvog nastavka.Šta misle da smo mi malo retardirani pa da nam mogu deset godina puštati jedno te isto sranje?Mrzim ih zbog hrpe pederskih emisija tipa "desethiljada naj seksi glumaca" ili "Šestočetrdesetiosam naj bolje odjevenih" i sl.Takve emisije u pravilu vodi Renata Dvopek koja svojim luckasti komentarima uvelike pridonese pederluku u emisiji.Mrzim ih zbog bigbrothera(na to necu previse rijeći trošiti,jer ne zaslužuje).Mrzim ih zbog onih njihovih morbidnih emisija koje se svaku večer zaredaju jedna za drugom.Počne s "Neriješenim zločinima"gdje se radi o nekim incestoidnim odnosima i pedofiliji,zatim slijede "forenzičari",pa "novi forenzičari",pa "fbi","autopsija" i za kraj "najnoviji forenzičari". Pa jebo im ja mater bolesnu,zašto nas navečer truju tim sranjima.Najviše ih mrzim zbog njihovog najnovijeg projekta"Domino day",tim govnetom nas već mjesecima teroriziraju,a potrajat će to jos par mjeseci...Tamo se negdje skupila hrpa besposličara i zgubidana i slažu domino kockice,i to je neki spektakl.Ma to je govno! Za šta to?da bi ušli u Guinessovu knjigu rekorda?Ma zaboli me oće li oni ući u tu knjigu il ne.Ionako je u toj knjizi više od pola rekorda isto glupo i beznačajno kao što je i ovaj.

Najviše od svega mi je ipak žao onih jadnih ljudi koji su nasjeli na rtl-ovu i t-comovu prevaru (njemački lobi). Prevara se zove "balone na balkone".Podijelili su hrpu nekakvih t-com balona koje bi mi trebali staviti na naše balkone i time besplatno reklamirati te šugave firme.To se nažalost i događa.Kako ima velik broj siromašnih i skoro siromašnih  ljudi kod nas,jasno je da će oni staviti te balone nebi li štogod dobili.Žalosno je što su taj t-com i rtl vrlo dobro upoznati s tim i spremni taj naš jad iskoristiti kako bi ih se malo besplatno reklamiralo,i kako bi se naravno još malo zaradilo.Sad se pola zemlje okitilo tim balonima i isčekuje hoće li baš oni bit jedni od tih sretnika koji će dobiti mobitel ili neku drugu vrijednu nagradu. Nećete! Skidajte te balone s balkona i ne dajte da vas se na tako jedan ružan način kupi.Nemojte ih besplatno reklamirati i dopuštati da prave cirkus od vašeg malog,al ipak vama dragog stana.Dole s balonima i dole s rtl-om i t-comom.

Žalim za dobrim starim vremenima kad smo imali samo tri državna programa.Na prvom informativne emisije,na drugom filmovi i serije,a na trećem sport i šport.I Šta nam još treba?Sad kad imamo više programa,ni na jednom nema ništa,a onako je na ta tri sve bilo. Jebiga.

Mislili ste da Ustav jednako vrijedi za sve?Mislili ste da se svi trebaju ponašati u skladu s Ustavom?Mislili ste da policija ne smije prekoračiti svoje ovlasti?Mislili ste da svatko ima pravo na život i da nema smrtne kazne?Čak ste mislili da svatko ima pravo na obranu i odvjetnika ...

E pa...´ko misli,drek zna!

Ulicama Markova trga odnedavno hoda novi,pogoršani i europskoj uniji neprilagođeniji,rendžer.Rendžer Kirin,neustrašivi sileđija i izbacivač iz diskoklubova preuzeo je na sebe teret očuvanja reda u našoj zemlji.Iako je na samom početku bilo ljudi koji su smatrali da nije najbolji izbor za tu poziciju,on ih je veoma brzo utišao svojim bogatim CV-om.Naime,nitko od političara nije kompetentniji za očuvanje reda u zemlji,nego jedan bivši redar.Na Kirinovu sreću za posao Cro rendžera nije potrebno nikakvo poznavanje prava,Ustava,niti bilo kojeg zakona,dovoljan je crni pojas iz neke borilačke vještine i strašno opasan pogled od kojeg se zlotvorima diljem zemlje krv u žilama ledi.

Za taj posao,osim Kirina,jedino je kvalificiran saborski zastupnik Mirko"cro cop"Filipović,ali on je u trenutku slanja aplikacija za taj posao bio previše zauzet.Naime Mirko se u to vrijeme nalazio na diplomatskom sastanku u Japanu s rusom Fjodorom,kojemu je Mirko vlastitim licem slomio obje šake.  

Sad kad smo ustanovili da je rendžer Kirin i više nego kvalificiran za svoj posao, a uz to da je bio i jedini   (ne)ozbiljan kandidat,ostaje nam samo da igramo po njegovim pravilima.Ukoliko on pomisli da si ti,ili bilo tko od nas,prekoračio granicu dozvoljenoga i napravio nekakvo zlodjelo,nema toga Boga koji te može spasiti.Rendžeru i ostaloj policiji je u tom slučaju sve dozvoljeno.Od brutalnog premlačivanja pa do brzinskog izricanja i izvršenja smrtne kazne.Na taj humani način rendžer Kirin će uvelike rasteretiti naše pravosuđe, smanjiti broj kriminalaca i povećati mortalitet u državi.

Dakle,sve pozitivno... 

Policija po novom nema nikakvu proceduru koju mora ispuniti pri uhićenju osumnjićenog,čak se u policijskom vokabularu briše termin "osumnjićeni" umjesto kojeg se stavlja termin "zlotvor".Policija doduše ima jedno pravilo kojeg se pridržava,a to je da pravila za njih ne vrijede.

Hrvatska je,zahvaljujući Kirinovom poništenju Ustava i davanja neograničene ovlasti policiji,postala u najmanju ruku sigurna k´o Amerika u kojoj glavnu riječ također imaju dva rendžera,i to teksaška (Cordel Walker i G.W.Bush).

Rendžer Kirin se osvrnuo i na težnje Hrvatske da uđe u europsku uniju i postane dio zapada,što je ujedno i glavni cilj Sanaderove Vlade.Tako je rendžer rekao da si Carlu Del Ponte ne uzima baš previše k srcu. Dakle,ne jebe ju pet posto.Boli njega kurac za nju i za sve šta će ona reći ili napisati u svom izvješću o suradnji Hrvatske s međunarodnim sudom za ratne zločine i zločince u Hagu.To se izvješće,usput budi rečeno,direktno šalje u sjedište europske unije gdje će ono najvjerojatnije biti ključno pri donošenju odluke o prihvačanju Hrvatske kao zemlje članice.

Boli rendžera ona stvar za to... 

Tim izjavama i svojim neprimjerenim stavovima rendžer Kirin nam je zasigurno širom otvorio vrata zapada,i to onog divljeg...

"...moji su drugovi biseri rasuti po celom svetu,

a ja sam selica pa ih po nekad sretnem u letu.      

Gore od Aljaske pa sve do Australije kad god se sretnemo uvijek se zalije,uvijek se završi s nekom od naših pesama.                                                     

Nek smo živi i zdravi još godina sto, nek je pjesme i vina i da nas čuva bog,nek su najljepše žene uvijek pored nas jer ovaj život je kratak i prozuji za čas ..."

Ove subote ponovno sam se sjetio ovog Bajaginog davno zaboravljenog hita,koji na najbolji mogući način izriče moje osjećaje.

Moj najbolji prijatelj na svijetu Mak krenuo je trbuhom za kruhom u Englesku,gdje će na prestižnom koleđu kraljice Mary studirati pravo.Povodom svog skorog odlaska organizirao je veliku oproštajnu zabavu za dvadesetak ljudi u Rovinju,svom gradu domaćinu već zadnjih dvanaest godina.

S tim da sam ove godine,na žalost,već propustio jednu oproštajnu zabavu svog prijatelja režisera iz Zareba,sada New Yorka,bilo je i više nego jasno da ovu zabavu nipošto neću propustiti.Spakirao sam stvari i uputio se najgorim prijevoznim sredstvom na svijetu(busom) ka Rovinju.Tijekom cijelog puta razmišljao sam o svemu šta smo Mak i ja u životu skupa prošli,a toga ima dosta jer se znamo cijeli život,pa i duže.Razmišljao sam o toj njegovoj odluci i o toj vječnoj dilemi ostati ili otići,kako će se snaći,hoće li uspjeti i kako će mu život tamo izgledati,no odgovor na sva ta moja razmišljanja mi je još istu večer dao Delboy "he who dears wins".Tako me Del još istu večer uvjerio u Makov uspjeh.

"Oproštajka"je bila iznad svih očekivanja,jer osim Maka skoro da nikog tamo ni ne poznajem,il samo površno poznajem,al sam to svojim starim balkanskim šarmom brzo nadoknadio.Pilo se,jelo se i pjevalo se(barem oni koji znaju),a zatim se opet pilo i tako do zore...

Da se nisam napio ko smuk možda bih se mogao sjetiti još po kojeg detalja,al jesam tako da ništa od detalja.

Na povratku u Zagreb razmišljao sam o tome kako bih ja organizirao svoju oproštajku i koga bih sve na nju pozvao.Razmišljanje o tome me zabavilo tijekom cijelog puta,tako da sve do Zagreba nisam primjetio da se jedan stari Metuzalem sjeo kraj mene unatoč tome što je bus poluprazan,il polupun(ovisno o vašem životnom stavu).Razmišljanje o svojoj "oproštajci" zaključio sam time što ja nigdje ne idem,tako da ni nemam razloga za oproštajku.

Svi negdje idu,ja ostajem.Jesam li zbog toga tužan?Nisam.Mogao sam i ja u New York il London,snašao bi se sigurno,al jednostavno nisam,ko Mak,osjetio da je moje vrijeme za odlazak.Uvjeren sam da će ono kad-tad doći,a tad ću biti sto posto spreman za osvajanje tog svijeta...

A do tada: "balkane,balkane,balkane moj,

                budi mi silan i dobro mi stoj".

Pula.Ljetno prijepodne.Sunčano s umjerenom naoblakom.Dvojica lokalnih starješina,Luka i Benza,sjede pred supermarketom i razgovaraju ...

 -Znaš ti Benza ko danas dolazi u Arenu? 

-A načuo sam nešto...

-Ma dolazi onaj ubica američki koji je ubio one neke glumce u ameriki.

-Ja sam čuo da dolazi Merlin Monro,a ne taj.

-A jebote šta si ti glup,pa ona je umrla prije...prije...ma ko zna prije kolko godina.Mrtva je.

-Uf,to sam zaboravio...Al ovaj tvoj ubica je u zatvoru,pa nije valjda pobjego kako bi došo u Arenu!

-Hm...a jebiga imaš pravo.Ko će ga znat ...

Luka nije uspio ni dovršiti misao,a već je iz obližnjeg grma iskočila skupina katoličke mladeži noseći radio,namješten na frekvencije radio marije, na ramenu.Ta skupina fanatika bila je naoružana pjesmom na usnama,transparentima i jasnim ciljem pred očima. Izvikivali su parole:"nećemo demona","smrt sotoninom izrodu","vraži smrad,bjež u neki drugi grad"...

Razdraganoj skupini hrabro prilazi Benza.

-Oprostite,šta se događa?

-Kako misliš šta ignorante stari?odgovara vođa grupe i nastavlja,-Pa zar ne znaš da je Apokalipsa danas?

-Onaj film?

-Ma kakav film starče?!Kraj je svijeta.U grad nam dolazi Sotonin sin. Merlin Manson,američki pjevač al zapravo sam đavo.On na tim svojim sotonskim obredima,ili kako ih on naziva koncertima,ubija krave,ptice,koze i ko zna šta još...

Benza se sav zbunjen vrati do Luke.

-I šta su ti rekli?upita ga Luka. 

-Kažu da je danas nekakav kontroverzan koncert u Areni.

-Ćemo ić?

-Bo,ne znam...

-Ajd šta fali da vidimo zbog čeg sva ta frka...

-Ajd,idemo vidjet...

Dva sata kasnije na drugom kraju grada telefonski razgovor između lokalnog župnika i Merlina Mensona.

-Hello zupnic,Menson spiking.

-Oho,mister Menson how are you?Dobro?fino,fino...

-Listen zupnic,jeste li napravili propaganda for my koncert vecheras?

-Yes,yes,mister Manson,sve je okej.Poslo sam allready my students da obavijeste ljude o vašem koncertu.

-Good,good,you know zupnic da je i negativna reklama,reklama.A svaka reklama je good.

-Yes,yes I know...

-Dont worry zupnic novac stiže sutra..,

-danke,mister Menson,thank you...

I tako se  naša vječno zabrinuta crkva pobrinula da taj koncert koji bi neprimjećen prošao,bude tema broj 1 u zemlji i da pobudi interes kod ljudi koji inače nebi ni čuli za taj koncert. Hvala našoj crkvi na tome...

Menson:"Yes,yes,thank you crkva for that".

Za mnoge ljude zasigurno i neupitno najveći filozof i prosvjetitelj u povijesti čovječanstva,no jeli on zaista zaslužio takvo priznanje?Nakon nekoliko odslušanih predavanja,i nakon išćitavanja hrpe papira(za koju se morala posjeći omanja parcela kišne šume u Brazilu)i ja sam se to zapitao...Dali je čovjek koji je dane provodio,u bijegu od svoje žene,na gradskoj tržnici(vjerojatno pjan ko majka)zaslužio  tu slavu koja mu se pripisuje?Upitao sam se kako bi u današnje vrijeme gledali na čovjeka koji na placu prodavaču naranči objašnjava kako on zato što ništa ne zna,zapravo puno više od njega zna.Dali bi ljudi za jednog takvog pijanog,čupavog probisvijeta,koji na dolcu dangubi,zaista rekli da je najveći mudrac na svijetu ?!Zasigurno ne!Smatrali bi ga istim zgubidanom i niškoristom kojim ga je i njegova žena Xantipe smatrala,a kad bi on još svemu  tome dodao da to radi u Apolonovoj službi,nebi dugo trebalo da se za njega pronađe jedna lijepa jednokrevetna gumena soba u Vrapču.Za jednog Sokrata to znači samo jedno,da je bio nepodoban za bilo koju epohu svjetske povijesti.Naime,ni danas nebi puno bolje prošao nego što je to prije dvije i pol tisuće godina.Jeli glavni razlog te njegove nepodobnosti to što ga se bojimo,tj.što se bojimo vlastitog neznanja koje on iznosi na vidjelo.U raznim filozofskim tekstovima  i Platonovim zapisima ,možem vidjeti da se Sokrat bavio dovodjenjem ljudi do njihovih granica.Ispitivao bi ljude o temama za koje su oni mislili da sve o njima znaju,a nakon tog dijaloga bi uvidjeli koliko zapravo malo znaju.Dokazujući ljudima na taj nacin koliko su ograničeni i razotkrivajući njihovo neznanje ,bilo je jasno da nece steći mnoštvo prijatelja.Pogotovo ne u vladajućoj strukturi.Nije li onda Sokrat zaista jedan od najvećih prosvjetitelja i filozofa u našoj povijesti?Jel on onda onaj veliki kvaritelj mladih za kojeg ga se smatralo i osuđivalo ili je veliki mudrac koji nas upozorava na naše granice,na to da je malo znanje opasno i da trebamo spoznati sami sebe?Jeli je Sokrat veliki filozof ili obični zgubidan i klošar koji uopće nije filozofirao već samo pijan baljezgo i na taj način bježao od stvarnosti i žene? Na ova pitanja vam neću dati odgovor,već ću vas pustiti da sami o tome razmišljate,kao što je to Sokrat činio svojim učenicima. Iz neznanja ili iz mudrosti...? Prosudite sami... 

Ima dana kada se osjećam kao da se nalazim u nekom filmu.Sve stvari,svi ljudi i događaji oko mene,sve je nekako nerealno.Taj film je nekad veće,a nekad manje kvalitete,nekad horor,nekad drama,često komedija,a nikad domaći ...

Ima dana kad se ujutro budim sav obliven hladnim znojem,pitajući se jesam li to sanjao il´ mi je netko zaista skratio kosu,izbio zub il´ ukrao neku briljantnu ideju...

Ima dana kad bih radije živio u svojim snovima, nego u ovoj takozvanoj realnosti...

Ima dakle svakakvih dana,al ovih par posljednjih je ipak uspjelo dovest u pitanje moju vjeru u neki stvarni,zbiljski iliti realni svijet...

Na rtl televizoru prekidaju program radi izvanrednih vijesti...

-U jebote,šta je sad...pomislih ja.

Ledena lica i stroga,al ipak poučna glasa obraća nam se Dorotea Lazanin:

-U Švedskoj pronađena mrtva patka!

U tom trenutku nisam znao jel rijeć o nekoj dobroj parodiji na vijesti il´ je program zaista prekinut kako bi nas obavijestili o iznenadnoj smrti jedne švedske patke.Već sutra kad su svi mediji o tome izvještavali i kad je to postala glavna tema na našim ulicama,postalo mi je jasno da je ta parodija zapravo stvarnost i da živim u njoj.

Nakon što sam se pomirio s tim da je sve što se oko mene događa svojevrstan nadrealizam,nisam dopuštao ni da me najapsurdnije stvari iznenade.Na televiziji viđam naše specijalce kako naoružani do zuba,u astronautskim odijelima iz mitraljeza rešetaju po kokošinjcima i na taj način vrše takozvanu eutanaziju pilića.U nekim manjim domaćinstvima kod kojih nisu bili potrebni mitraljezi,minobacaći ili tomahawke,to ubojstvo pilića iz milosrđa vršilo se ručno,dakle okretanjem vrata pilića u smjeru kazaljke za sat.Nije me iznenadilo ni kad sam vidio da pored tih hermetički zatvorenih specijalaca stoje "casual" obućeni seljaci. Valjda na njih ne djeluje taj virus,´ko će ga znati... 

Koliko sam uspio filtrirati alarmantne vijest iz medija,ptičja gripa na čovjeka može prijeći na slijedeći način:Divlja patka koja leti iz Švedske posere se na lijepu našu.Taj ptičji izmet se osuši i mi hodajući, nikakvo zlo ne sluteći,možemo preko vjetra udahnuti prašinu s tog izmeta i eto ti belaja.Zaražen si!

ha,ha,ha...

Ovo alarmantno stanje u državi nije me zabrinulo ni na sekundu.Još od kravljeg ludila koje je svojevremeno haralo europom,ja se ne uzrujavam oko takvih izmišljotina.U vrijeme tog kravljeg ludila živio sam dva tjedna u Londonu i u tom razdblju pojeo sam omanje stado goveda,a i dalje živ i zdrav...

Sto posto sam siguran da imam dovoljno jak imunološki sustav da potuče bilo kakvu prašinu s ptičjeg izmeta i siguran sam da neću umrijeti kao neki  vrabac od gripe.

Stvar koja me najviše nasmijala od svega je ta da su, od ptičje gripe nezaražene zemlje, Bosna i Srbija zabranile uvoz naše peradi.Jasno je da u tim zemljama u kojima se ne vrši kontrola ljudi,a posebno ne ptica,nije zabilježen ni jedan takav slučaj.Naravno da nije,kad se tamo ništa ni ne bilježi.Također je teško za povjerovati da su te lude ptice iz Švedske i Ukrajine doletjele samo do Hrvatske kako bi se tu olakšale,a da nisu prešle granice veoma nam udaljenih zemalja Bosne i Srbije.

Ptice će odletjeti,dani će proći,patke u Švedskoj će i dalje imati veća prava nego ljudi kod nas,a ja ću doživjeti stotu-sa ili bez ptičje gripe...

Za kraj ću citirati Mešu Selimovića,koji je ovim najbolje pogodio bit problema:

"Boj se ovna,boj se govna,a kad ćeš živjeti?"