danny crane

Do sad sam proveo dvanaest godina u našem školskom sustavu,tijekom tih godina mnogo sam razmišljao o poboljšanju istog.Šta ne valja?Šta valja?Šta nedostaje,a šta je viška?

Jedna od neshvatljivijih stvari u našem školskom programu mi je to da djeca u osnovnoj školi pod glazbenim moraju crtati one note.Pa gdje to ima?Polovinke,cjelinke,trećinke,palačinke...ko to zna? Zašto bi to netko znao?Onaj koga takve stvari zanimaju će ići na muzičku akademiju,a neće to u osnovnoj naučiti.Koliko od vas zna pisati,crtati ili čitati te note? Eto,a svi ste ih učili.Jel vam to uopće potrebno? Pod tjelesnim u srednjoj školi smo učili širinu aut linije u u odbojci,rukometu,nogometu,košarci...ma dajte ljudi,jel to tjelesni?Kad sam se javno u razredu pobunio protiv toga,bio sam izbaćen sa sata,dobio jedinicu iz tjelesnog,proglašen bezobraznim i drskim,te dobio opomenu razrednog vijeća.Zatim jedan tako zanimljiv predmet kao što je zemljopis,predaje se na jedan tako dosadan i štur način da kod nikoga ne potakne ljubav spram drugih zemalja,istraživanja,putovanja i sl.A kad odgovaraš engleski nije važno dal ti dobro pričaš engleski i da možeš normalno komunicirati s profesoricom o raznim  temama,već je važno jesi li naučio onaj tekstić iz knjige i dal znaš šta je Tom kupio kad je bio u šopingu.

Ovo sve doduše uvelike ovisi i o profesorima i njihovoj motivaciji da predaju.Al kako mogu bit motivirani da predaju kad su im plaće niže od plaća ZET-ovih vozača.Ljudi se nekada zapitaju zašto su se onda uopće školovali kad ih se uopće ne cijeni,što dovodi do toga da ni sami sebe ne cijene,niti svoj posao i predmet.Po hodnicima se vuku ko krpe i zakrpe.To dovodi do toga da ih učenici ne cijene,da njihov predmet smatraju bespotrebnim i da ne pridaju nikakvu važnost učenju.A i zašto bi kad mogu više zaraditi kao neobrazovani,nego obrazovani?

U najlošijem pamćenju mi je ostala školska psihologica.Ima jednu tako važnu funkciju u školi,koja je svedena na minimum.Može pozitivno utjecati na živote tih mladih ljudi i može im uvelike pomoći tijekom njihova školovanja,a šta ona radi?Ništa!S vremena na vrijeme zovne nekoga na razgovor,a onda mu sere...Pa nije valjda to njezin posao?

Te stvari bi trebalo malo promijeniti,da sam ja ministar to bi izgledalo ovako...

Prije svega bi smanjio broj predmeta.Smatram da je sedamnaest predmeta previše,ipak se taj broj može pošteno skresati.Psihologiju,sociologiju,politiku i gospodarstvo,logiku i filozofiju sveo bih pod jedan predmet kao što je to slučaj u njemačkoj,a taj predmet bi se predavao od prvog do četvrtog razreda.Što se same psihologije tiče,malo bih modificirao sadržaj iste i unaprijedio ga.Naime,sada se u psihologiji uopće ne dotiću "new age-a" i pozitivne psihologije i filozofije.Puno više bih inzistirao na tom gradivu,a manje na zastarjelim pogledima na psihologiju i život.

Nastava bi se održavala od ponedjeljka do četvrtka,a petkom bi bio samo tjelesni.Pod tjelesnim bi se odlazilo na bazene,u teretane,na aerobik,trčanje,bavili bi se ekipnim sportovima i sl.  Šta se profesora tjelesnog tiće postavio bih dobnu granicu jer smatram da je već dosta da se profašističke babe iživljavaju nad djecom koja su ipak u jednoj osjetljivoj dobi.

Svaki dan bi nastava počinjala u devet ujutro,a prvi sat bi bio zajednički za cijelu školu.Taj sat bi bio motivacijski sat.Doveo bih profesionalne motivatore da učenicima na početku svakog dana,il barem jednom tjedno,malo izgrade duh tih učenika i uvjere ih u njihovu vrijednost.Ti motivatori bi uostalom zamjenili i školske psihologe...

Ne bi bilo padanja godine,prolazilo bi se i s jedinicom.Profesori bi imali veće plaće,a time bi bili i motiviraniji.Djeca bi bila sretna,vesela i željna znanja i učenja,a ja bi bio ministar i zgrno bi para k´o svinja,tj.k´o svaki naš ministar