danny crane

Ima dana kada se osjećam kao da se nalazim u nekom filmu.Sve stvari,svi ljudi i događaji oko mene,sve je nekako nerealno.Taj film je nekad veće,a nekad manje kvalitete,nekad horor,nekad drama,često komedija,a nikad domaći ...

Ima dana kad se ujutro budim sav obliven hladnim znojem,pitajući se jesam li to sanjao il´ mi je netko zaista skratio kosu,izbio zub il´ ukrao neku briljantnu ideju...

Ima dana kad bih radije živio u svojim snovima, nego u ovoj takozvanoj realnosti...

Ima dakle svakakvih dana,al ovih par posljednjih je ipak uspjelo dovest u pitanje moju vjeru u neki stvarni,zbiljski iliti realni svijet...

Na rtl televizoru prekidaju program radi izvanrednih vijesti...

-U jebote,šta je sad...pomislih ja.

Ledena lica i stroga,al ipak poučna glasa obraća nam se Dorotea Lazanin:

-U Švedskoj pronađena mrtva patka!

U tom trenutku nisam znao jel rijeć o nekoj dobroj parodiji na vijesti il´ je program zaista prekinut kako bi nas obavijestili o iznenadnoj smrti jedne švedske patke.Već sutra kad su svi mediji o tome izvještavali i kad je to postala glavna tema na našim ulicama,postalo mi je jasno da je ta parodija zapravo stvarnost i da živim u njoj.

Nakon što sam se pomirio s tim da je sve što se oko mene događa svojevrstan nadrealizam,nisam dopuštao ni da me najapsurdnije stvari iznenade.Na televiziji viđam naše specijalce kako naoružani do zuba,u astronautskim odijelima iz mitraljeza rešetaju po kokošinjcima i na taj način vrše takozvanu eutanaziju pilića.U nekim manjim domaćinstvima kod kojih nisu bili potrebni mitraljezi,minobacaći ili tomahawke,to ubojstvo pilića iz milosrđa vršilo se ručno,dakle okretanjem vrata pilića u smjeru kazaljke za sat.Nije me iznenadilo ni kad sam vidio da pored tih hermetički zatvorenih specijalaca stoje "casual" obućeni seljaci. Valjda na njih ne djeluje taj virus,´ko će ga znati... 

Koliko sam uspio filtrirati alarmantne vijest iz medija,ptičja gripa na čovjeka može prijeći na slijedeći način:Divlja patka koja leti iz Švedske posere se na lijepu našu.Taj ptičji izmet se osuši i mi hodajući, nikakvo zlo ne sluteći,možemo preko vjetra udahnuti prašinu s tog izmeta i eto ti belaja.Zaražen si!

ha,ha,ha...

Ovo alarmantno stanje u državi nije me zabrinulo ni na sekundu.Još od kravljeg ludila koje je svojevremeno haralo europom,ja se ne uzrujavam oko takvih izmišljotina.U vrijeme tog kravljeg ludila živio sam dva tjedna u Londonu i u tom razdblju pojeo sam omanje stado goveda,a i dalje živ i zdrav...

Sto posto sam siguran da imam dovoljno jak imunološki sustav da potuče bilo kakvu prašinu s ptičjeg izmeta i siguran sam da neću umrijeti kao neki  vrabac od gripe.

Stvar koja me najviše nasmijala od svega je ta da su, od ptičje gripe nezaražene zemlje, Bosna i Srbija zabranile uvoz naše peradi.Jasno je da u tim zemljama u kojima se ne vrši kontrola ljudi,a posebno ne ptica,nije zabilježen ni jedan takav slučaj.Naravno da nije,kad se tamo ništa ni ne bilježi.Također je teško za povjerovati da su te lude ptice iz Švedske i Ukrajine doletjele samo do Hrvatske kako bi se tu olakšale,a da nisu prešle granice veoma nam udaljenih zemalja Bosne i Srbije.

Ptice će odletjeti,dani će proći,patke u Švedskoj će i dalje imati veća prava nego ljudi kod nas,a ja ću doživjeti stotu-sa ili bez ptičje gripe...

Za kraj ću citirati Mešu Selimovića,koji je ovim najbolje pogodio bit problema:

"Boj se ovna,boj se govna,a kad ćeš živjeti?"